Prijeđi na sadržaj

Gyula Lóránt

Izvor: Wikipedija
Gyula Lóránt
Država Mađarska
Osobni podatci
Rođenje 6. veljače 1923.
Kiseg, Mađarska
Smrt 31. svibnja 1981.
Thessaloniki, Grčka
Visina 1.85 m
Pozicija branič / vezni igrač
Mlađi uzrasti
1939.-1941. Kõszeg SE
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1942.-1943.
1943.-1944.
1944.
1945.-1946.
1946.-1947.
1947.-1950.
1951.-1956.
1956.
1956.-1957. 		Szombathely FC
Nagyváradi AC
Nemzeti Vasas
Nagyváradi Szabadság SK
UTA Arad
Vasas SC
Honvéd
Budapest Spartacus
Váci Vasas
Reprezentativna karijera**
1949.-1955. Mađarska 37 (0)
Trenerska karijera
1962.-1963.
1963.
1964.
1965.-1967.
1967.-1968.
1969.-1971.
1971.-1972.
1972.-1974.
1974.
1975.-1976.
1976.
1977.-1978.
1979.
1980.-1981. 		Honvéd
Debreceni VSC
SV Rheydt
1. FC Kaiserslautern
MSV Duisburg
1. FC Kaiserslautern
1. FC Köln
Kickers Offenbach
Freiburger FC
PAOK FC
Eintracht Frankfurt
FC Bayern München
FC Schalke 04
PAOK FC
Osvojene medalje
Nogomet
Olimpijske igre
zlato Olimpijske Igre 1952. Mađarska
Portal o životopisima
Portal o športu

Gyula Lóránt (Kiseg, 6. veljače 1923. – Solun, 31. svibnja 1981.), često zvan i Gyula Lipovics ili Lóránt Gyula, bio je mađarski nogometaš i trener. Igrao je kao branič i vezni igrač za, između ostalog, Vasas SC, Honvéd i Mađarsku.

Tijekom 1950-ih godina, bio je jedan od istaknutijih članova legendrane mađarske reprezentacije poznate kao Moćni Mađari, koja je uključivala i Ferenca Puskása, Zoltána Czibora, Sándora Kocsisa, Józsefa Bozsika i Nándora Hidegkutija.

Nakon kraja igračke karijere, Lóránt je postao nogometni trener, najpoznatiji po uspjesima s Honvédom,Bayern Münchenom i PAOK-om. Kao trener PAOK-a, osvojio je grčko prvenstvo 1976. godine. Dana 31. svibnja 1981. godine, dok je još bio trener PAOK-a, na utakmici protiv Olympiacosa je dobio srčani udar i preminuo.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Lóránt je nogometnu karijeru započeo kao mladi igrač lokalnog Kõszega SE. Zatim je igrao za Nagyváradi AC i UT Arad, dav mađarska kluba koji su u današnjoj Rumunjskoj. Dugo je nastupao za Vasas SC, u kojem je tada igrala i velika zvijezda Mađarske, Ladislao Kubala, i gdje se Lóránt razvio i uvelike napredovao. Međutim kad je u siječnju 1949. Mađarska postala komunistička država, Kubala je osnovao svoj nogometni klub u inozemstvu, zvan Hungaria. Lóránt je pokušao pobjeći s Kubalom, ali je bio uhvaćen i zatvoren.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Lóránt je izašao iz pritvora nakon intervencije Gusztáva Sebesa, izbornika mađarske reprezentacije. Lóránt je nakon toga debitirao za reprezentaciju, točnije 19. kolovoza 1949. protiv Austrije. Kad se pridružio Honvédu iz Budimpešte, postao je suigrač šestorici mađarskih reprezentativaca. Kao član legendarne zlatne momčadi, Moćnih Mađara, Lóránt je pomogao reprezentaciji u osvajanju zlatne medalje na Olimpijskim Igrama 1952. i na Srednjoeuropskom nogometnom prvenstvu 1953.; kao i u osvajanju drugog mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1954. godine.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

1962. godine Lóránt je postao trener mađarskog Honvéda i tako označio počletak svoje bogate trenerske karijere. Trenirao je mnoge mađarske i inozemne klubove, poput Debrecena, Kaiserslauterna, Duisburga, Kölna, Kickersa iz Offenbacha, PAOK-a, Eintrachta iz Frankfurta, Bayerna iz Münchena i Schalkea.

Nagrade i uspjesi

[uredi | uredi kôd]

Igrač

[uredi | uredi kôd]

Mađarska

Nagyváradi AC

UTA Arad

Honvéd

Trener

[uredi | uredi kôd]

PAOK Thessaloniki FC

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]


v • u
Mađarskih zlatnih jedanaest
Gyula Grosics • Jenő Buzánszky • Gyula Lóránt • Mihály Lantos • József Bozsik • József Zakariás • László Budai • Sándor Kocsis • Nándor Hidegkuti • Ferenc Puskás • Zoltán Czibor • Trener: Gusztáv Sebes
v • u
Treneri FC Bayern Münchena
Hesselink (1903.–?.)  •  Taylor (1908.–09.)  •  Hoer (1909.–11.)  •  Taylor (1908.–09.)  •  Griffith (1911.–14.)  •  Townley (1914.)  •  Kreisel (1915.)  •  Baumann (1916.–17.)  •  Kirstner (1917.–18.)  •  Storch (1918.–19.)  •  Townley (1919.–21.)  •  Schmid (1921.–24.)  •  McPherson (1924.–27.)  •  Weiß (1927.–30.)  •  Kohn (1931.–33.)  •  Tauchert (1933.–34.)  •  Hofmann (1934.–35.)  •  Michalke (1935.–37.)  •  Körner (1937.–38.)  •  Goldbrunner (1938.–43.)  •  Heidkamp (1943.–45.)  •  Högg (1945.–46.)  •  Pöttinger (1946.–47.)  •  Riemke (1947.)  •  Dietl (1947.–48.)  •  Riemke (1948.–50.)  •  Davison (1950.–51.)  •  Riemke (1951.)  •  Schäfer (1951.–53.)  •  Bayerer (1953.–54.)  •  Knöpfle (1954.)  •  Streitle (1954.–55.)  •  Moll (1955.–56.)  •  Hahn (1956.–58.)  •  Moll (1958.)  •  Patek (1958.–61.)  •  Schneider (1961.–63.)  •  Čajkovski (1963.–68.)  •  Zebec (1968.–70.)  •  Lattek (1970.–75.)  •  Cramer (1975.–77.)  •  Lóránt (1977.–79.)  •  Csernai (1979.–83.)  •  Saftig (1983.)  •  Lattek (1983.–87.)  •  Heynckes (1987.–91.)  •  Lerby (1991.–92.)  •  Ribbeck (1992.–93.)  •  Beckenbauer (1994.)  •  Trapattoni (1994.–95.)  •  Rehhagel (1995.–96.)  •  Beckenbauer (1996.)  •  Trapattoni (1996.–98.)  •  Hitzfeld (1998.–2004.)  •  Magath (2004.–07.)  •  Hitzfeld (2007.–08.)  •  Klinsmann (2008.–09.)   •  Heynckes (2009.)  •  Van Gaal (2009.–11.)  •  Jonker (2011.)  •  Heynckes (2011.–13.)  •  Guardiola (2013.–16.)  •  Ancelotti (2016.–)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gyula_Lóránt&oldid=6852729"